Početna / Zanimljivosti / Zdravko Čolić: Nama umjetnicima iz Sarajeva Željo je bio prvi tim, Crvena zvezda došla je poslije

Zdravko Čolić: Nama umjetnicima iz Sarajeva Željo je bio prvi tim, Crvena zvezda došla je poslije

Da mogu sve iz početka, mislim da bih promijenio samo to odustajanje od sporta – istakao je pjevač.

Zdravko Čolić je, za mnoge, jedina istinska zvijezda s ovih prostora. Pjevač, humanista i veliki ljubitelj sporta u predvečerje duela fudbalera Pari Sen Žermena i Crvene zvezde u Ligi šampiona, ekskluzivno za “Kurir” govori o sportskoj karijeri, vezama koje je kroz muziku ostvario sa crveno-bijelima, ali i danima kada se u Sarajevu divio dostignućima Ferhatovića ili Osima u dresu Željezničara. Intervju prenosimo u cijelosti.

Šta za Vas predstavlja sport?

– Znači mi mnogo, rekao bih da je to moj način života. Mislim da bi svaki čovjek, ako govorimo o sportu, van onoga što smatramo vrhunskim, trebao o njemu razmišljati. Rekreacija je ulaganje u zdravlje. Trudim se da se tako ponašam. Potpuno je nebitno da li trčim, ljeti plivam, ponekad odem u teretanu ili samo prošetam. Rekreacija mi je dio dnevne rutine – počinje priču Čolić.

Bavili ste se atletikom i fudbalom, kako se toga sjećate?

– Na juniorskom atletskom takmičenju u skoku udalj branio sam boje Sarajeva i skočio 6,86 metara. Pobijedio me Nenad Stekić! Štafetu, nažalost, tada nisam trčao jer sam povrijedio mišić. Bilo mi je mnogo žao zbog toga. Inače, na 100 metara trčao sam 11,6 sekundi. A fudbal sam igrao rekreativno. Branio sam na malom fudbalu za moju Grbavicu 1. Bio sam u ekipi sa Saračevićem i Piketom Mujkićem. Nekako istovremeno, otac Vlado je dogovorio s vojnim muzičarom profesorom Ivanom Barićem, da me privatno uči sviranju gitare. Mogu slobodno da kažem, da me je čika Barić naučio note i mnogo detalja koji su mi olakšali početak profesionalne muzičke karijere. Ipak, čika Ivan je kriv što sam odustao od sporta. Naime, dok sam stajao na golu prilično motiviran, brat je došao po mene i rekao mi da me Barić čeka u stanu. Kvrcnulo mi je u glavi, skinuo sam rukavice, spustio ih kraj stative, okrenuo se i otišao.

Niste pogriješili?

– Nisam, mnogi to kažu. Ja bih rekao da mi je muzika sudbinski predodređena. Ipak, da mogu sve iz početka, mislim da bih promijenio samo to odustajanje od sporta. Mnogo bih mu se više posvetio.

Od kada i zašto Zvezda?

– Ne znam ni sam. Ali moram da kažem da sam kao klinac s Grbavice navijao za Željezničar. I danas, kada ga neko spomene, jave se emocije. Nama umjetnicima iz Sarajeva, Željo je bio prvi tim. Zvezda je došla kasnije, kada sam postao momak. Njeni uspjesi, koje sam i uživo pratio, stvorili su jaku emociju prema crveno-bijelima. Bio sam u Bariju kada je osvojena evropska titula, čak i godinu kasnije u Sofiji na duelu sa Sampdorijom, koji smo izgubili (1:3) i time ostali bez polufinala prve Lige šampiona.

Mogu li se porediti Bari 1991. i sadašnji plasman u Ligu šampiona?

– Ne! Bari je došao u predratnom stanju u bivšoj velikoj zemlji. To je bio događaj koji je ujedinio navijače svih nacija i klupskih boja. Zaista mislim da te stvari ne treba porediti, jer će se teško ponoviti. Vidite i sami da pehar danas osvajaju timovi s mnogo novca, koje kupuju bogataši iz svijeta. Za Zvezdu i ostale klubove bivše Jugoslavije tada su igrali sjajni fudbaleri koji nisu pitali za novac. Bilo im je dovoljno da ih cijene i vole u zemlji. Ja sam volio Džajića i mislim, a to mu i drugi priznaju, da je on najbolji fudbaler s ovih prostora. Naravno da sam u Sarajevu gledao majstore poput Haseta Ferhatovića ili Ivice Osima, koga mnogo volim. Ruku na srce, tamo sam se družio i s košarkašima Varajićem, Delibašićem, Pešićem…”

Pjesma “Čija je ono zvijezda” je snimljena u vrijeme finala u Bariju, danas je hit koji svi znaju. Kako reagirate kada je čujete sa sjevera “Marakane”?

– Tekst govori o zvijezdi Danici, ali su je navijači Zvezde prisvojili i to mi je veoma drago. Možda zbog stihova: “Ono je moja zvjezda, što mi leži kraj srca”, koje ja pjevam na ijekavici. Znate, navijačka strast i emocija su snažne i ja neizmerno volim da ih čujem kad to pjevaju na tribinama. Snimci iz ranijih vremena su lošiji, ali bude mnoge emocije. Ne znam da li znate, u danu finala Kupa šampiona, novinar i tadašnji direktor “Jutela” Goran Milić me je našao kraj neke fontane u Bariju. Doveo je kamermana, a ja sam se popeo na fontanu i pjevao tu svoju pjesmu sa navijačima. Prelijepo je bilo tada.

Imate tri koncerta na “Marakani” iza sebe (1978., 2001. i 2007.), eto još jedne veze sa Zvezdom. Hoćete li sad doći da uživate kao navijač i osjetite drugu stranu atmosfere?

– Pokušat ću. Imao sam nastup na dan meča s Napolijem, to sam propustio, ali vjerujem da ću biti na “Marakani” kada dođu Liverpul i PSG. Mislim da su to spektakli s mnogo energije koju treba doživjeti. Znam to iz ličnog iskustva. Ako pričamo o sportu, neizvjesnost, pa i inat, koji naši sportisti imaju kada se nadmeću na velikoj sceni, je nešto što se rijetko viđa. Zvezda je, naprimjer, ove sezone u Salzburgu pokazala da umije igrati i na strani. Iskreno, razmišljam da, ako bude ikakve šanse, odem i u Liverpul. Volim Englesku i vjerujem da će taj meč biti zanimljiv i neizvjestan – zaključio je Čolić.

Check Also

MOMAK ME FIZIČKI ZLOSTAVLJA, ALI GA, IPAK, MNOGO VOLIM

PROBLEM: Selam alejkum! Imam devetnaest godina i već četiri godine u vezi sam sa momkom… U …

x Close

Lajkujte našu Facebook stranicu